Fiskalna odgovornost često se u praksi promatra kroz postupak sastavljanja i potpisivanja Izjave o fiskalnoj odgovornosti. Međutim, stvarna svrha sustava znatno je šira te obuhvaća cjelokupni proces planiranja, izvršavanja, izvještavanja i kontrole korištenja javnih sredstava. Iskustva iz prakse, nalazi Državnog ureda za reviziju te rezultati samoprocjene sustava fiskalne odgovornosti pokazuju da se najveći rizici ne pojavljuju zbog nedostatka propisa, već zbog nedovoljno razvijenih unutarnjih kontrola, nejasno definiranih odgovornosti i nedostatnog praćenja poslovnih procesa.
U radu se analiziraju područja u kojima najčešće nastaju nepravilnosti kod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihovih proračunskih korisnika, s posebnim naglaskom na planiranje, izvršavanje, izvještavanje, javnu nabavu i provedbu projekata financiranih sredstvima Europske unije. Cilj rada jest ukazati na najčešće rizike te ponuditi praktične preporuke koje mogu pomoći čelnicima, pročelnicima i ravnateljima u jačanju sustava fiskalne odgovornosti.
Odgovorno upravljanje javnim sredstvima jedno je od temeljnih načela suvremenog javnog sektora. Građani, korisnici javnih usluga i financijeri s pravom očekuju da se javna sredstva koriste zakonito, namjenski i svrhovito te da se svaka odluka koja ima financijske posljedice donosi uz odgovarajuću razinu odgovornosti i kontrole.
Sustav fiskalne odgovornosti uspostavljen je upravo s ciljem jačanja odgovornosti u upravljanju javnim sredstvima i unaprjeđenja sustava unutarnjih kontrola. Normativni okvir čine Zakon o fiskalnoj odgovornosti, Uredba o sastavljanju i predaji Izjave o fiskalnoj odgovornosti te povezani propisi iz područja proračuna, računovodstva, unutarnjih kontrola i javne nabave. Međutim, iskustvo pokazuje da uspješnost sustava fiskalne odgovornosti ne ovisi prvenstveno o broju propisa nego o njihovoj svakodnevnoj primjeni.
U javnosti se fiskalna odgovornost često poistovjećuje s godišnjom Izjavom o fiskalnoj odgovornosti. Takvo je shvaćanje pojednostavljeno i ne odražava stvarnu svrhu sustava. Izjava predstavlja završnu potvrdu stanja sustava, dok se stvarna fiskalna odgovornost ostvaruje svakodnevno kroz procese planiranja, ugovaranja, izvršavanja rashoda, provedbe javne nabave, upravljanja projektima i financijskog izvještavanja.
Analiza izvješća Državnog ureda za reviziju pokazuje da se određene nepravilnosti ponavljaju iz godine u godinu, bez obzira na veličinu institucije ili njezinu djelatnost. Najčešće se odnose na javnu nabavu, preuzimanje obveza bez osiguranih sredstava, nedostatke u evidencijama, upravljanje imovinom te provedbu projekata financiranih sredstvima Europske unije.
Upravo zbog toga fiskalnu odgovornost potrebno je promatrati kao alat upravljanja rizicima, a ne samo kao zakonsku obvezu. Cilj ovog rada nije detaljna analiza propisa, nego ukazivanje na područja u kojima u praksi najčešće nastaju problemi te na mjere kojima se oni mogu spriječiti.
Fiskalna odgovornost u praksi - gdje nastaju rizici?
Nakon što su uspostavljeni normativni temelji sustava fiskalne odgovornosti, postavlja se ključno pitanje: gdje u praksi nastaju najveći rizici?
Analiza nalaza Državnog ureda za reviziju, iskustva unutarnjih revizora te rezultati samoprocjene sustava fiskalne odgovornosti pokazuju da se najveći broj nepravilnosti ne pojavljuje zbog nepoznavanja propisa nego zbog nedostatka sustavnih kontrola.
Drugim riječima, problem najčešće nije u tome što organizacija nema propisanu proceduru, nego u tome što se ona ne provodi dosljedno ili se njezina provedba ne dokumentira na odgovarajući način.
Upravo ovdje članak prestaje biti komentar propisa i postaje autorski stručni rad s praktičnom uporabnom vrijednošću. Čitateljima su, uz osnovni normativni okvir, potrebni primjeri rizičnih područja, kontrolna pitanja i preporuke koje mogu neposredno primijeniti u svakodnevnom radu.
Što fiskalna odgovornost zapravo obuhvaća?
Fiskalna odgovornost obuhvaća cjelokupan proces upravljanja javnim sredstvima. U praksi se najveći broj rizika pojavljuje upravo u tri ključne faze: planiranju, izvršavanju i izvještavanju.
Planiranje
Kvaliteta financijskog plana određuje kvalitetu poslovanja tijekom cijele godine. Ako su prihodi precijenjeni, rashodi podcijenjeni ili projekti planirani bez realne procjene izvora financiranja i provedbenih kapaciteta, rizici se pojavljuju već na početku proračunske godine.
U praksi se često pojavljuju sljedeći rizici:
- precjenjivanje prihoda;
- podcjenjivanje rashoda;
- planiranje projekata bez osiguranih izvora financiranja;
- nedovoljna analiza izvršenja prethodnih godina;
- nerealno planiranje kapitalnih ulaganja.
Posebno su rizične situacije u kojima se planiraju pomoći i projektni prihodi prije nego što su osigurani svi preduvjeti…
