Donošenjem Zakona o sprečavanju sukoba interesa[1], osim već postojećih obveznika prema Zakonu iz 2011.[2], proširen je krug obveznika primjene Zakona na obveznike kako na državnoj tako i na lokalnoj razini u cilju sprečavanja sukoba interesa između privatnog i javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti.
Svrha Zakona je sprečavanja sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, sprečavanju privatnih utjecaja na donošenje odluka u obnašanja javnih dužnosti, jačanje integriteta, objektivnosti, nepristranosti i transparentnosti u obnašanju javnih dužnosti, te jačanje povjerenja građana u tijela javne vlasti.
Obveznici zakona na lokanoj razini
Dakle, novi obveznici iz Zakona na koje se primjenjuju njegove odredbe su sljedeće osobe:
- predsjednici i članovi uprava trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima većinski udio, predsjednici i članovi uprava trgovačkih društava kojima su većinski vlasnici trgovačka društva u kojima većinski udio ima Republika Hrvatska, predsjednici i članovi uprava trgovačkih društava u kojima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju većinski udio, te predsjednici i članovi uprava trgovačkih društava koji su u većinskom vlasništvu trgovačkih društava u kojima većinski udio imaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
- predsjednici i članovi uprave FINA-e, HBOR-a, HAMAG-BICRO, ravnatelj Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, izvanredni povjerenici imenovani sukladno Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a sve uzimajući u obzir njihovu nadležnost i sredstva kojima upravljaju
- ravnatelj Hrvatskog audio-vizualnog centra, glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, te Povjerenik za informiranje
- ravnatelji i zamjenici ravnatelja agencija kojima je osnivač Republika Hrvatska, predsjednik i članovi Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, predsjednici i članovi Upravnih vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i Hrvatske regulatorne agencije
- ravnatelj i zamjenik ravnatelja Agencije za zaštitu osobnih podataka, predsjednik i članovi uprave Jadrolinije, direktor Hrvatske agencije za osiguranje depozita, generalni direktor Hrvatskih voda, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, ravnatelj i zamjenik ravnatelja Središnje agencije za financiranje i ugovaranje, programa i projekata Europske unije, ravnatelj Centra za restrukturiranje i prodaju i ravnatelj Središnjeg registra osiguranika
- upravitelji zaklada koje osniva Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ravnatelji lučkih uprava, ravnatelji javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima, parkovima prirode i/ili drugih zaštićenih dijelova prirode, ravnatelji županijskih uprava za ceste, ravnatelji, odnosno predsjednici uprava regionalnih i lokalnih razvojnih agencija, ravnatelji županijskih zavoda za prostorno uređenje, te ravnatelji ustanova u zdravstvu kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
U ovom članku autorica obrađuje obveznike na lokalnoj razini te obveze predstavničkih tijela jedinice lokalne i područne(regionalne) samouprave koje proizlaze iz članka 4. Zakona o sprječavanju sukoba interesa.
Razumijevanje pojma korupcije
U svim društvima i kulturama korupcija je predstavljala i predstavlja nešto nepošteno, nezakonito i nemoralno. Razlika je samo u etiketama koje su se u različitim kulturama pripisivale i pripisuju njezinim pojavnostima.[3]
Jedna od najvažnijih i najopasnijih posljedica korupcije gubitak je javnog povjerenja u tijela svih razina vlasti, kako državne tako i lokalne razine. To se posljedično negativno odražava na ukupni gospodarski razvoj društva. Pritom vjerodostojnost svake vlasti ne dovodi u pitanje samo korupcija, već i sama sumnja u korumpiranost, te dojam korumpiranosti. Na pojavu korupcije i njezin intenzitet utječu brojni čimbenici. Kulturna razina i tradicija, nepostojanje odgovarajućih propisa…
