Nedostupan dokument, obavezna prijava
Input:

Obveza isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor - i bez zahtjeva javnog službenika

6.9.2018, , Izvor: Verlag Dashöfer

Nasuprot normativnim odrednicama poslodavci, pa i javne ustanove i javna poduzeća prilično učestalo zaključuju kako nisu dužni uvijek isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor upirući u činjenicu da za takvu naknadu radnik odnosno javni službenik treba prije svega podnijeti zahtjev za korištenje godišnjeg odmora pa ako mu to ne bi bilo odobreno od strane poslodavca, odnosno moguće (zbog prestanka radnog odnosa), da bi tek tada imao pravo na zahtjev za naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, te isplatu takve naknade.

Odredbama članka 77. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17.) normativno je propisano kako radnik, pa tako i javni službenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, u trajanju od najmanje pet tjedana. Naravno zakonodavac istim odredbama omogućava da se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može utvrditi trajanje godišnjeg odmora dulje od najkraće propisanog, pa ako je nekim od tih ugovora i akata propisan veći broj dana godišnjeg odmora od onog zajamčenog Zakonom o radu (kao što je to primjerice i u Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe), sukladno članku 9. stavak 3. Zakona o radu, primijenit će se ono pravo koje je za radnika najpovoljnije.

Treba reći i da pravo na godišnji odmor ne ovisi o stvarnom (tzv. efektivnom) radu radnika u tekućoj kalendarskoj godini za koju javni službenik ostvaruje pravo na godišnji odmor. Tako pravo na godišnji odmor za kalendarsku godinu ima svakako i primjerice javni službenik koji bi veći dio kalendarske godine ili čak gotovo cijelu tu godinu bio privremeno nesposoban za rad i to do 30. lipnja slijedeće godine.

Ukoliko javni službenik ne može iskoristiti godišnji odmor zbog primjerice prestanka ugovora o radu primjenjuju se odredbe članka 82. Zakona o radu, odnosno radnik ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

Prethodno navedeno treba sagledati i u kontekstu stavka 2. članka 78. Zakona o radu. Naime, prema ovoj normativnoj odredbi svaki radnik, dakle i javni službenik kojem prestaje radni odnos, za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo i na razmjeran dio godišnjeg odmora. To bi vezano za korištenje „starog” dijela godišnjeg odmora zapravo značilo da radnik prije prestanka radnog odnosa treba iskoristiti sav preostali godišnji odmor, i onaj iz prošle godine i onaj iz tekuće godine, odnosno i onaj u razmjernom dijelu (jer mu prestaje radni odnos). Što bi značilo da naknada za neiskorišteni godišnji odmor pripada javnom službeniku i za neiskorišteni razmjerni dio „novoga” godišnjeg odmora, sve sukladno članku 82. Zakona o radu koji propisuje pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor radniku zapravo uvijek kada godišnji odmor zbog prestanka radnog odnosa nije iskorišten u cijelosti (dakle ako preostane kao neiskorišten i razmjerni dio godišnjeg odmora).

Međutim, u praksi se relativno često počelo pojavljivati pitanje treba li radniku, pa tako i javnom službeniku isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ako ga nije izrjekom ili barem dovoljno određeno zahtijevao odnosno zatražio prije prestanka ugovora o radu, te od kojeg trenutka i na koji način počinje teći tijek zakonskih zateznih kamata za ovakvu tražbinu.

U smislu pravilnog postupanja u ovakvoj pravnoj situaciji treba reći kako članak 82. aktualnog Zakona o radu propisuje da je poslodavac u slučaju prestanka ugovora o radu dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Prema istome članku Zakona o radu naknada, odnosno visina naknade određuje se razmjerno broju preostalih dana godišnjeg odmora koji nisu iskorišteni. Ovdje opet treba podsjetiti da temeljem kolektivnog ugovora javnom službeniku ukupni broj dana godišnjeg odmora može biti određen i u većem broju nego što to propisuje Zakon o radu.

Nadalje članak 80. Zakona o radu propisuje da je ništetan sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Samo pravo na godišnji odmor, trajanje godišnjeg odmora, određivanje razmjernog dijela godišnjeg odmora i utvrđivanje godišnjeg odmora radnika propisuju članci 76. – 79. Zakona o radu.

Pri tome posebno treba napomenuti i istaknuti odredbe članka 85. Zakona o radu koje odnose na raspored korištenja godišnjeg odmora i iste glase:

  1. Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine.
  2. Radniku koji radi u nepunom radnom v/remenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, dužni su mu omogućiti korištenje godišnjeg
 
 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: