Rad na daljinu jedan je od oblika fleksibilne organizacije rada koji je posljednjih godina dobio posebno značenje. Razvoj digitalnih tehnologija, promjene na tržištu rada te iskustva tijekom pandemije bolesti COVID-19 pokazali su da se određeni poslovi mogu učinkovito obavljati i izvan prostora poslodavca. Takav način rada otvorio je brojna pitanja koja se odnose na prava zaposlenika, organizaciju rada, zaštitu privatnosti, naknadu troškova i odgovornost poslodavca.
Posebnu važnost rad na daljinu ima u javnim službama. Javne službe obuhvaćaju različite djelatnosti, među kojima su zdravstvo, socijalna skrb, obrazovanje, kultura, znanost i visoko obrazovanje. Zbog različite prirode tih poslova mogućnost rada na daljinu nije jednaka za sve zaposlenike. Dok se pojedini administrativni, stručni, znanstveni i drugi poslovi mogu obavljati izvan prostora poslodavca, kod mnogih poslova nužna je neposredna prisutnost zaposlenika.
Zbog toga se pitanje rada na daljinu u javnim službama nalazi između dva legitimna interesa. S jedne strane nalazi se interes zaposlenika za fleksibilnijim uvjetima rada, boljim usklađivanjem poslovnog i privatnog života te zaštitom prava iz radnog odnosa. S druge strane nalazi se interes poslodavca da osigura učinkovito izvršavanje poslova i kontinuirano pružanje javnih usluga građanima.
Pravni okvir za uređivanje navedenog odnosa prvenstveno čine Zakon o radu, Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama te, prema potrebi, granski kolektivni ugovori i podzakonski propisi. Zakon o radu uređuje osnovna pitanja rada na izdvojenom mjestu rada i rada na daljinu, dok Temeljni kolektivni ugovor detaljnije uređuje prava zaposlenika javnih službi, uključujući naknadu troškova rada na izdvojenom mjestu rada.
Rad na daljinu prema Zakonu o radu
Temeljni pravni izvor za rad na daljinu u Republici Hrvatskoj jest Zakon o radu. Izmjenama Zakona o radu iz 2022. godine uvedene su detaljnije odredbe o radu na izdvojenom mjestu rada i radu na daljinu. Relevantne odredbe sadržane su osobito u člancima 17., 17.a, 17.b i 17.c Zakona o radu.
Zakon razlikuje rad na izdvojenom mjestu rada od rada na daljinu. Rad na izdvojenom mjestu rada jest rad kod kojeg radnik ugovoreni posao obavlja od kuće ili u drugom prostoru slične namjene koji nije prostor poslodavca, a određen je na temelju dogovora radnika i poslodavca. Rad na daljinu jest rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje mjesto na kojem će rad obavljati.
Ova razlika nije samo terminološka. Kod rada na daljinu naglašena je veća autonomija radnika u određivanju mjesta rada, dok se kod rada na izdvojenom mjestu rada mjesto rada određuje dogovorom radnika i poslodavca.
Prema članku 17.a Zakona o radu, ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada mora sadržavati posebne podatke o organizaciji rada, načinu evidentiranja radnog vremena, sredstvima rada, naknadi troškova, ostvarivanju prava na sudjelovanje u…
