Sažetak:
Javna nabava čini veliki dio potrošnje s udjelom od više od 15% u RH i više od 20% u EU te time postaje ključni dionik u općim politikama gospodarstva. Europska komisija stoga potiče države članice da sve više napora ulažu u nabavu koja bi trebala biti zelena, održiva, s uključenim cjeloživotnim troškovima. Posebno se odnedavno velika pažnja usmjerava na kružno gospodarstvo u kojem bi zelena javna nabava trebala imati ključnu ulogu, i to kroz brojne mjere i kriterije razvoja. Poanta je sve više širiti primjenu zelene javne nabave u okviru postupaka nabava javnih i sektorskih naručitelja kao i jačati primjene zelene nabave u okviru financiranja od strane EU. U ovu svrhu bi se trebali razviti razni primjeri i poticati dobra praksa u području javne nabave. U ovom dijelu bi naglasak trebao ići i u smjeru malog i srednjeg poduzetništva, inicijativi zelenog zapošljavanja i općenito prema zelenom gospodarstvu.
Javna nabava već više godina potiče i usmjerava na mjerila zelene javne nabave u postupcima.
No, gdje smo točno sada? Zašto moramo svoju pažnju usmjeriti na ova mjerila? Je li to obvezno ili dobrovoljno? Više to nisu jednostavni odgovori s obzirom da nam se nameću nove obveze.
Što je poznato, što novo i što nas još čeka, s naglaskom na pitanje - moramo li i kako?!
Sadržaj:
Okvir EU / izvor reforme,
Zelena (i održiva) javna nabava,
Održiva nabava – ekonomski, socijalni i ekološki aspekt,
Održiva nabava,
Zelena javna nabava,
EMAS - Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU,
Nacionalni akcijski plan za ZJN,
Itd.